Operacija štitne žlezde (tiroidektomija) predstavlja rutinski hirurški zahvat kojim se uklanja deo ili cela žlezda, u zavisnosti od prirode oboljenja. Intervencija se najčešće sprovodi kod čvorića, uvećanja (strume), tumora ili hormonskih poremećaja.

Zahvaljujući savremenim tehnikama i pažljivoj hirurškoj proceduri, operacija se danas smatra bezbednom, sa minimalnim rizikom od komplikacija i dobrim postoperativnim ishodima.

Koje su indikacije za operacija štitne žlezde?

Indikacije za operaciju štitne žlezde obuhvataju stanja kod kojih dolazi do poremećaja funkcije ili promene u građi žlezde, koje se ne mogu uspešno lečiti ili kontrolisati konzervativnom terapijom. Najčešći razlozi za hirurški zahvat su:

  • Potvrđen ili sumnjiv karcinom štitne žlezde
  • Velike ili polinodozne strume koje izazivaju kompresivne tegobe (otežano disanje, gutanje, promuklost) ili estetske smetnje
  • Benigni tumori
  • Hronične upale žlezde (tireoiditis)
  • Poremećaji funkcije žlezde (hipertireoza ili hipotireoza) koji ne reaguju na terapiju
  • Genetska predispozicija za karcinom štitne žlezde

Cilj operacije je uklanjanje uzroka tegoba, sprečavanje komplikacija i postizanje trajnog izlečenja.

Vrste operacija štitne žlezde i priprema pacijenta

Preoperativna priprema

Priprema za operaciju štitne žlezde podrazumeva prethodni pregled kod endokrinologa i hirurga, uz detaljnu procenu opšteg zdravstvenog stanja.

Pacijent treba da obavesti lekara o terapijama koje koristi, posebno o lekovima za zgrušavanje krvi. Pre operacije obavljaju se laboratorijske analize, EKG, internistički i anesteziološki pregled. Po prijemu u bolnicu sprovodi se standardna fizička i psihološka priprema, uključujući proveru dokumentacije, osnovnih nalaza i, kod muškaraca, preoperativna priprema uključuje i brijanje operativnog polja na vratu.

Operativno lečenje štitne žlezde

Operacija štitne žlezde se izvodi u opštoj anesteziji i traje u proseku od 1 do 2 sata. Prilikom operacije vodi se računa o očuvanju vitalnih struktura vrata, posebno povratnog grkljanskog živca i paratireoidnih (paraštitastih) žlezda koje regulišu nivo kalcijuma u organizmu.

Tipovi operacija štitne žlezde:

1. Totalna tiroidektomija
  • Kompletno uklanjanje štitne žlezde
  • Radi se kod karcinoma, difuznoj toksičnoj strumi, multiplih čvorova
  • Nakon operacije pacijent je na doživotnoj hormonskoj terapiji.
2. Subtotalna tiroidektomija
  • Uklanja se veći deo žlezde, ali se ostavlja mali funkcionalni segment
  • Izvodi se kod pojedinih benignih oboljenja (ređe se primenjuje)
3. Lobektomija (hemitiroidektomija)
  • Uklanja se jedan režanj štitne žlezde
  • Indikacije za lobektomiju su solitarni čvor, sumnja na lokalizovan karcinom s jedne strane
  • Kod nekih pacijenata nije potrebna zamenska terapija.
4. Istmektomija
  • Uklanja se isthmus (središnji deo žlezde)
  • Radi se kod čvora lokalizovanog isključivo u ovom delu
5. Bilateralna subtotalna lobektomija
  • Uklanjaju se manji delovi sa oba režnja
  • Zbog veće mogućnosti recidiva danas se retko koristi.

Minimalno invazivna tiroidektomija

  • Predstavlja savremeni pristup sa znatno manjim hirurškim rezom (2–3 cm), koji se smešta unutar prirodne kožne brazde. Ova metoda omogućava manju traumu okolnih tkiva, brži oporavak, kraći boravak u bolnici i minimalno vidljiv ožiljak. 
  • U većini slučajeva pacijenti se otpuštaju kući istog dana, bez potrebe za postavljanjem drena ili vađenjem konaca.
  • Indikacije za minimalno invazivni pristup su:
    • Čvorići (nodusi) manji od 3,5–4 cm
    • Strume manje i srednje veličine (gradus II)
    • Operacije paraštitastih žlezda

Kod većih promena na štitnoj žlezdi primenjuje se klasična tehnika sa širim operativnim pristupom.

Oporavak nakon operacije štitne žlezde

Boravak u bolnici:

Većina pacijenata ostaje u bolnici 1 dan nakon operacije. U slučajevima manjeg zahvata, otpust je moguć i istog dana.

Vreme oporavka:

  • Povratak svakodnevnim aktivnostima: u roku od 7–10 dana
  • Treba izbegavati naprezanja i podizanja tereta najmanje 2–3 nedelje
  • Vožnja automobila se ne preporučuje u prvih 7 dana
  • Potpuni oporavak kod većine pacijenata je u roku 1–2 nedelje

Zarastanje rane posle operacije štitne žlezde:

  • Kod minimalno invazivne metode flaster se skida posle 1 dana, nema potrebe za previjanjem, pacijent se može tuširati
  • Kod klasične metode konci (ako nisu resorptivni) se uklanjaju nakon 7–10 dana, rana mora ostati suva do skidanja zavoja
  • Ožiljak vremenom postaje jedva vidljiv, preporučuje se upotreba kreme sa zaštitnim faktorom (30+) godinu dana nakon operacije

Ishrana nakon operacije štitne žlezde

  • Prvi obrok treba da bude tečna hrana
  • Moguća je osetljivost grla, osećaj knedle, bol prilikom gutanja – ublažava se hladnim napicima i sprejevima
  • Spavanje uz uzdignuto uzglavlje pomaže da se smanji otok

Hormonska terapija:

  • Ako je odstranjena cela štitna žlezda (totalna tiroidektomija) neophodna je doživotna terapija levotiroksinom (1 tableta dnevno)
  • Ako je uklonjen samo deo žlezde tada u nekim slučajevima nije potrebna dodatna terapija

Moguće komplikacije nakon operacije štitne žlezde

Operacija štitne žlezde je u većini slučajeva bezbedna  Ipak, kao i kod svake hirurške intervencije, moguće su određene komplikacije, iako se javljaju retko:

  • Promuklost ili promena glasa

Nastaje usled povrede živca koji pokreće glasne žice (rekurentni larinksni živac). Uglavnom je prolazna, retko trajna.

  • Kalcijum posle operacije štitne žlezde - pad kalcijuma u krvi (hipokalcemija)

Dešava se zbog oštećenja ili slučajnog uklanjanja paratireoidnih žlezda. Može izazvati trnjenje usana i prstiju. Obično privremeno i rešava se suplementacijom kalcijuma i vitamina D.

  • Krvarenje i stvaranje hematoma

Vrlo retko, ali može biti ozbiljno jer stvara pritisak na disajne puteve. U tom slučaju potrebna je hitna intervencija.

  • Infekcija rane

Ređa komplikacija zbog dobre prokrvljenosti vrata. Ukoliko se javi crvenilo, otok ili curenje iz rane, treba se odmah javiti lekaru.

  • Povratak bolesti (recidiv)

Moguć kod delimičnog uklanjanja štitne žlezde. Zato se danas češće izvodi totalna tiroidektomija.

  • Kolaps dušnika (traheje)

Izuzetno redak, javlja se kod dugotrajnih velikih gušavosti koje su pritiskale dušnik. Zahteva dodatnu procenu i lečenje.

  • Tiroidna kriza (ekstremna pojava hipertireoze)

Danas vrlo retka zahvaljujući savremenim metodama lečenja hipertireoze pre operacije. Može biti životno ugrožavajuća ako se ne prepozna i ne leči odmah.

  • Hipotireoza (usporen rad štitne žlezde)

Očekivana posledica totalne tiroidektomije, ne smatra se komplikacijom jer se uspešno kontroliše svakodnevnim uzimanjem hormona (levotiroksin).

  • Povišen TSH posle operacije štitne žlezde

Ukoliko se hormonska terapija ne prilagodi pravovremeno, može doći do porasta TSH vrednosti, što ukazuje na nedostatak hormona štitne žlezde u organizmu.

Život bez štitne žlezde

Nakon uklanjanja štitne žlezde, život se menja, ali uz adekvatnu terapiju i redovne kontrole, moguće je voditi potpuno normalan i kvalitetan život. Potrebno je vreme da se organizam prilagodi novom režimu funkcionisanja, a podrška lekara i pravilno dozirana terapija igraju ključnu ulogu u tom procesu. Neki ljudi osećaju promene u energiji, raspoloženju ili telesnoj težini, ali se većina simptoma uspešno drži pod kontrolom.

U Specijalnoj bolnici P.A.R.K.S. u Novom Sadu, operacije štitne žlezde se izvode uz maksimalnu preciznost i primenom savremenih hirurških tehnika.

Pre svake intervencije sprovodimo detaljnu dijagnostiku i individualno planiranje tretmana u skladu sa vrstom i težinom oboljenja. Bez obzira da li se radi o benignim promenama, hipertireozi ili karcinomu, naš tim pruža celokupnu podršku, od pripreme za operaciju do postoperativnog oporavka i dugoročnog hormonskog praćenja.

Za više informacija ili zakazivanje pregleda, pozovite nas na +381 21 402 539 ili nas posetite lično na adresi Subotička 41, Novi Sad.